Antoine Laurent de Lavoisier

nedjelja , 08.12.2013.



Antoine Laurent de Lavoisier (Pariz, 26. kolovoza 1743. - Pariz, 8. svibnja 1794.), francuski kemičar.
Mnogi su znanstvenici svojim radom i otkrićima pridonijeli razvoju prirodnih znanosti, no temelje suvremene kemije postavio je francuski kemičar Antoine Laurent Lavoisier (1743.-1794.). Diplomirao je pravo, a zatim upisao studij prirodnih znanosti. Sam je osmišljavao naprave i posuđe za pokuse, upotrebljavao je vagu te uveo vaganje kao objektivno mjerenje. Otkrio je zakon o očuvanju mase, sastav vode i zraka i ulogu kisika u sagorijevanju i disanju. Proglasivši zakon o neuništivosti materije osnovom kemijskih zbivanja, uvodi egzaktne fizikalne metode mjerenja u kemijska istraživanja. Do sredstava za svoja istraživanja dolazio je zakupništvom ubiranja poreza, ali kada su zakupnici u revoluciji kolektivno i lažno osuđeni na smrt, i on 1794. dolazi pod giljotinu. U trenutku dok je gomila nazdravljala njegovoj smrti netko je rekao:
“ Bio je dovoljan trenutak da padne ta glava, a trebat će sto godina da se rodi slična. ”

Oznake: povijest, kemija

Živuće banke osnovane prije 1600. godine

srijeda , 04.12.2013.


Banca Monte dei Paschi di Siena S.p.A. najstarija je živuća banka na svijetu i treća je talijanska banka po veličini danas. Osnovao ju je 1472. godine magistrat grada Siene i od tada radi bez prekida. Danas ima 3000 filijala, 33000 zaposlenih te 4,5 milijuna klijenata u Italiji.





Joh. Berenberg, Gossler & Co. KG, znana i kao Berenberg njemačka je multinacionalna financijska institucija u Hamburgu. Druga je po starosti živuća banka a osnovala ju je obitelj Berenberg 1590. godine, emigranti iz Anvertpena.

Renesansa 12. stoljeća

subota , 30.11.2013.

Charles Homer Haskins (1870. – 1937.) je američki povijesničar istraživač srednjeg vijeka i savjetnik predsjednika Woodrow Wilsona. Smatra se prvim američkim povijesničarom srednjeg vijeka. Njegovo poznato djelo je "Renesansa 12. stoljeća", izašlo je 1927. godine. Za pojam renesansa smatra se da povjesničarima 20. stoljeća označava talijansku renesansu onako kako ju je definirao švicarski povjesničar Jakov Burckhardt u knjizi "Kultura renesanse u Italiji".

Godine 1927. napisao je :
"Dvanaesto stoljeće u Europi je u mnogim aspektima vrvilo svježinom i životom. Epoha križara, podizanje gradova, uspostava prvih birokratskih država na Zapadu, zatim kulminacija romaneske i gotike, pojavljivanje literature, povratak klasične književnosti i poezije te rimskog prava, oporavak grčke znanosti sa arapskim dodacima, te grčke filozofije, a i pojava prvih sveučilišta. Dvanaesto stoljeće ostavilo je svoj potpis u višem obrazovanju, skolastičnoj filozofiji, europskom pravu, aritekturi i kiparstvu, drami i poeziji."



Oznake: povijest

Srednjevjekovne renesanse

Srednjevjekovne renesanse su periodi karekterizirani značajnim kulturnim buđenjem širom zapadne Europe. Ovo je jasno može vidjeti u tri perioda - Karolinškoj renesansi (8. i 9. stoljeće), Ottonijanskoj renesansi (10. stoljeće) i rensansa 12. stoljeća. Termin prvi puta koriste stručnjaci za srednji vijek u 19. stoljeću kao analogiju sa talijanskom renesansom 15. i 16. stoljeća. To je vidljiv prekid sa tradicijom u kojoj se srednji vijek gledao isključivo kao na mračno i obskurno doba. Termin je predmet rasprave s obzirom na raširenost tih ranijih renesansi i njihovim utjecajom s obzirom na talijansku.



Oznake: povijest

Antverpen

petak , 29.11.2013.

Nakon polaganog opadanja grada Brugesa na važnosti dobija Antverpen kao dio Vojvodstva od Brabanta. Na kraju 15. stoljeća strane trgovačke kuće već su premještene kao i izgrađena zgrada koja se pripisuje predstavništvu Engleske. Antevpen je postao europsko sjedište šečera uvozeći proizvode iz portugalskih i španjolskih plantaža. Grad je privukao njemačke i talijanske refinerije šečera do 1550. godine te je izvozio rafinirane proizvode posebno prema Kolnu. Bankari i financijeri imali su puno posla posuđujući engleskoj Vladi 1544-1574. jer su londonski bankari bili premali a Anteverpen je imao burzu preko koje je privlačio bogate europke bankare. Nakon 1570. posao se smanjio i englezi više nisu posuđivali novac.

Fernand Braudel je rekao da je Antverpen postao centar svjetske trgovine, nešto što Bruges ranije nije uspio, bio je najbogatiji europski grad u svoje vrijeme. Njegovo zlatno doba usko je povezano uz doba istraživanja, te do 1560. postaje drugi najveći grad sjeverno od Alpa. Prema Luc Normand Tellieru luka Atverpen je donosila španjolskoj kruni sedam puta veće prihode od Amerike.

Sa tako razvijenom trgovačkom mornaricom i upravljan od strane oligarha aristokratskih bankara koji se nisu smjeli baviti trgovinom, grad je bio kontroliran strancima, što ga je činilo veoma kozmopolitskim sa trgovcima iz Venecije, Dubrovnika, Španjolske i Portugala. Grad je imao politiku tolerancije što je privuklo velik broj židova. No Antverpen nije bio slobodan grad, nego je kontroliran iz Brisela. Na početku 16. stoljeća grad je radio 40 posto svjetske trgovine. Ipak, od 1541. godine uzdiže se naglo Amsterdam dok Antverpen polagano vene.

Religijska revolucija reformacije eruptirala je 1566. godine i ubrzo se prekida trgovina između Antverpena i Bilbaoa. Antverpen postaje sjedište nizozemskog otpora i godine 1585. osvaja ga Alessandro Farnese iz Parme i Piacenze. Protestanti dobijaju dve godine da napuste grad i uglavnom odlaze sjeverno gdje počinje nizozemsko zlatno doba. Gradom se godinama upravlja iz Genove dok novi trgovački centar postaje Amsterdam.

Oznake: povijest

Charles V, Holy Roman Emperor


Car Karlo V. (24. veljače 1500. - 21. rujna 1558.), najmoćniji vladar u prvoj polovici XVI. stoljeća. Car Svetog Rimskog Carstva kao Karlo V. Kralj Španjolske (odnosno Aragona, Leóna i Kastilije) kao Karlo I..
Po prvobitno zamišljenom habsburškom vjenčanom planu prvorođeno muško dijete Ivane Lude Kastiljske i Filipa I. Lijepog trebalo je postati nasljednik Austrije, ali prerana smrt Ferdinanda II. Aragonskog sve je te planove bacila u vodu.

Kako njegova majka zbog ludila nije mogla preuzeti vlast u Aragonu i Kastilji ta dužnost je pala na njega 1516. godine bez obzira na provedenu obuku za položaj austrijskog nadvojvode.
Koristeći financije Aragona i Kastilje uspio je pobijediti francuskog kralja u nadmetanju za položaj Svetom Rimskom Carstvu nakon smrti svog drugog djeda Maksimilijana I., austrijskog 1519 godine.






Veći dio svoje duge vladavine on provodi u ratnim sukobima protiv europskih i drugih sila. Glavni tadašnji protivnik njegovog carstva je francusko-turski savez s kojim se vode gotovo neprekidni ratovi. Na kraju uz pomoć Engleske Francuska je poražena 1543. godine, ali s druge strane Turci su ostvarili pobjedu koja rezultira ponižavajućim mirovnim sporazumom kako bi se izbjegao državni bankrot.
Tijekom njegove vladavine u Njemačkoj se javlja protestantska vjera koju prihvaća veliki broj tamošnjih kneževa koji njenim prihvaćanjem počinju odbijati poslušnost Svetom Rimskom Carstvu. Tek u trenutku pobjede nad Francuskom Karlo je sposoban u savezu s papom poslat armiju u Njemačku radi gušenja ove bune. Poslije deset godina rata dolazi do mira u Ausburgu kojim se s jedne strane regulira pravo na slobodu vjere svim stanovnicima, a s druge strane osigurana je politička budućnost labavom Svetom Rimskom Carstvu.
S tako napokon sređenim državnim poslovima Karlo V se odlučio na abdikaciju kako bi spriječio mogući građanski rat između svog sina Filipa i brata Ferdinanda od Austrije oko podjele države. U trenutku abdikacije Karlo V. je vladao današnjom Njemačkom, Beneluksom, Španjolskom, južnom Italijom , Sicilijom i Sardinijom, Meksikom, centralnom Amerikom, Kolumbijom, Peruom, Bolivijom.
Svoje zemlje on dijeli tako da bratu Ferdinandu I. daruje Njemačku nakon što mu je dao Austriju još 1521. Sav ostatak teritorija prelazi u ruke sina Filipa II..
Karlu V. u čast konkvistador Pedro de Valdivia je nazvao grad La Imperial koji je osnovao 1552. godine.








Oznake: povijest, europa

Capital And Finance In The Age Of The Renaissance [Richard Ehrenberg]




Cijeli tekst knjige online, na engleskome jeziku. Knjiga sa činjenicama otkriva stvarnu moć bankara bez kojih moćni vladari nisu mogli vladati. Fascinantno. U vrijeme kada je sva vojska bila plaćenićka i kada se intezivno ratovalo bankari su bili stvarna pokretačka sila svih važnijih odluka.



Obitelj F u g g e r njemačkog je porijekla te je prominentna i najmoćnija europska bankarska obitelj iz petnaestog i šesnaestog stoljeća iz Augsburga, trgovci i kapitalisti. Zajedno sa obitelji Welser kontrolirali su velik dio europske ekonomije i akumulirali iznimno bogatstvo. Zamijenili su poznatu obitelj Medici koja je bila moćna u doba renesanse, tako da su preuzeli dosta bogatstva i političkog utjecaja.







http://www.archive.org/stream/capitalandfinanc037633mbp/capitalandfinanc037633mbp_djvu.txt

Oznake: povijest, banke, fugger, welser, europa, renesansa

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.